Zamalo direktor

Da, da, u svoj ovoj gužvi oko karikatura zamalo da mi promakne tekst preuzet od agencije Beta i objavljen u dnevniku Danas prvog dana februara.

Pošto mog omiljenog novinara, dopisnika lista iz Kragujevca, Zorana Radovanovića (a.k.a. Koča Šumadinac), člana gradskog Veća u Kragujevcu zaduženog za medije, ova tema očito nije zanimala, morale su njegove kolege da pišu o tome. Elem, lokalni nedeljnik Svetlost krenuo je u proces obavezne privatizacije baš kad je polovinom oktobra meseca raspisao i konkurs za novog direktora lista. Nekada perjanice nezavisnog novinarstva u Šumadiji, nedeljnik se u periodu posle 5. oktobra srozao na nivo palanačkog vesnika, s’ tiražom od par stotina primeraka. Koliko je uticajna novina (priznajem da sam i ja svojevremeno radio u dotičnom listu) toliko se i kandidata prijavilo na konkurs – čitaj samo jedan! Čovek lepo presavio tabak, napravio biznis plan, kako u i iz privatizacije, ima traženu stručnu spremu, konkurisao i … još uvek čeka odgovor na konkurs koji je završen pre par meseci! Sad, ako je verovati kandidatu (predsednik lokalnog odbora DHSS-a) on je u svom biznis planu predvideo i privatizaciju i “svetlu” budućnost za Svetlost, ali ne lezi vraže – odgovora nema pa nema – kako sam kandidat kaže “neki su se uplašili privatizacije”. Šta kaže prozvana strana – pa ništa naročito – administrativna greška što čovek nije obavešten (a svi sede u istoj kafani svaki dan). Kažu još i da je kandidat “formalno” ispunio sve uslove ali eto, “zaklala” ga “stranačka eksponiranost” (čitaj politička pripadnost suprotnom taboru), i još kaže mogao bi da utiče svojom politikom i na politiku lista (čista laž! kažem Vam radio sam u toj novini). Za kraj – obećava urednik – biće kandidat obavešten ovih dana (samo da poprave mehaničku mašinu za kucanje, naravno kad je pronađu u podrumu zgrade).I ništa ovde ne bi bilo čudno za zemlju Srbiju da se jedan urednik (navodno) nezavisne novine nije usudio da javno dezavuiše nekog zbog njegove političke pripadnosti. Ajde da je čovek konkurisao za mesto urednika ili novinara političkog dela redakcije pa da kažu nije u skladu sa “politikom” lista. Ovako čovek se javio na javno objavljen konkurs u kome ni reči nije bilo o “poželjnoj” političkoj pripadnost (nije ni moglo naravno, suprotno je Zakonu o radu) i sad preko novina saznaje da nije “prošao”, ni manje ni više zbog svoje “političke eksponiranosti”. A isti ljudi koji su 2000. tražili da predstavnici NUNS-a ne govore na opzicionim skupovima jer “profesionalnim novinarima nije mesto za govornicom bilo koje političke stranke” danas bez imalo griže savesti daju sebi za pravo da na osnovu nečije političke opredeljenosti ocenjuju i podobnost istog za pristup u njihovo društvo “prosvećenih” … ako je i od “Svetlosti” mnogo je !!!

Leave a Reply

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.